Selo Godinje u oblasti Crmnice predstavla jedinstvenu ruralnu cjelinu, koje predanje vezuje za 10 vijek i kneza Jovana Vladimira, koji je volio da boravi u ovom kraju jer mu je godilo, i tako je naselje i dobilo ime. Istorijski izvori pominju ga polovinom 13. vijeka kao svojinu manastira Vranjine. O ljepoti sela govori i činjenica da su Balšići (krajem XIV vijeka) tu sagradili ljetnikovac u kojem su često boravili, a posebno Jelena Balšići. Najstarije jezgro sela posjeduje prepoznatljiv graditeljski kod. Obrazuju ga tri zaseoka, Lekovići, Perazići i Nikači sa ujednačenom arhitektonskom fizionomijom zbijenog tipa. Kamene kuće (koje izgledaju starije nego što jesu), pripijene uz ljuti krš jedna uz drugu, sa velikim brojem manjih prozora, voltovima, terasama i povezane podrumima- konobama, bile su uporišta odbrane i osnov egzistencije. Od nekadašnje četiri crkve, očuvana je jedino crkva Sv. Nikole iz 18. vijeka, dok su vidljivi ostaci crkve Sv. Jovana Bogoslova, za koju se vjeruje da je iz 7. vijeka. Ostaci devet mlinova (selo je bogato vodom čiji izvori nikada ne presušuju) i četiri kamena gumna, koja su pored osnovne funkcije vršenja žita, bili i mjesta plemenskog okupljanja, zbora, dogovora i narodnih igara – nijemi su svjedoci nekadašnjeg bogatog života u Godinju. Razorni zemljotres 1979. godine, uslovio je da se veći broj starih kuća napušta, a nove izgrade u plodnom godinjskom polju.
Prirodno okruženje i blaga klima uslovili su zanimanja i ekonomsku sveru tako da su Godinjani odavnina obrađivali vinograde i proizvodili čuveno vino, a ta tradicija je očuvana do danas.
U manjoj mjeri su se bavili ribolovom, stočarstvom i povrtlarsvom uglavnom da bi zadovoljili sopstvene potrebe. Nekada naselje sa brojnim stanovništvom danas broji samo 60-tak.