Katun – Na prostoru stare Crne Gore u prošlosti najveći dio stanovništva bavio se stočarstvom, koje je bilo utkano u sve životne procese. U sklopu stočarskog života javljaju se specifična planinska naselja koja su od XII vijeka poznata pod nazivom katuni. Stočarska naselja katuni nalazili su se na padinama Bjelasice. Tu su stočari pravili svoje kolibe – stanove, kao i druge prateće objekte od drveta, gdje su boravili određeni dio godine. Stoka se prvo napasala u seoskom komunu, a zatim na planini od početka ljeta, kada je vegetacioni period najjači, pa sve do kraja avgusta, kada se vraćaju u svoja sela. Ljepota katuna je u njegovoj jednostavnosti i funkcionalnosti. Uz kolibe su podizani i drugi prateći objekti mljekari – manje zasebne kolibe koje služe isključivo za rad oko mlijeka. U njoj se kuvalo mlijeko razlivalo u kace, sirio i kupio skorup – kajmak. U zavisnosti od broja stoke postojali su i torovi ili priboji za ovce i posebno za goveda. Pravili su se od kolja i prošća koje je na vrhu oštro, pobodeno u zemlju, povezano sa prućem.

Idiličan katunski život (pun radosti i veselja), najbolje su znali oni koji su živjeli takvim životom. Djeca su se zajedno igrala, dok su se odrsli vrlo često u večernjim satima  u neku od koliba okupljali na sjednike. Tu su žene plele, prele i češljale vunu, a mladi igrali razne igre praćene pjesmom i pričom do zore. Oživljeni katuni u cilju razvoja turizma i turističke privrede privlače ljubitelje prirode, dok za one koji žele da se upoznaju sa tradicionalnim načinom života naših predaka, treba sačekati neka bolja vremena.